Turska provincija Bosna je sada s dodijeljenim provincijama Hercegovinom i Novopazarskim pašalukom najbliži turski posjed civiliziranoj Europi. Međutim, kultura na kojoj se i sada nalazi ova rasipno opremljena zemlja, prirodno bogata blagom svake vrste, plodnim tlom, stokom, drvetom, mineralima i snagom vode kao i prirodnim čarima bez premca, jedva da je na višoj razini od unutrašnjosti azijskih zemalja.
Do nas je također o ovom prekrasnom komadu zemlje do sada prodrijelo samo nekolicina vijesti, a osobito poslovni svijet gotovo da nije obraćao pozornost na ovu zemlju, koja bi mogla ponuditi unosno tržište za austrijske trgovačke objekte.
(…)
Postojeći putevi su u vrlo žalosnom stanju i upravo je taj nedostajući temeljni uvjet za razvoj zemlje koji objašnjava, zašto Bosna još uvijek životari u tako primitivnom stanju, dok se uokolo u novije vrijeme probila snaga civilizacije.
Tek je od 1862. probijeno nekoliko cesta i to od Broda do Sarajeva, od Gradiške do Banjaluke te od Rače preko Zvornika do Sarajeva; međutim, one su, budući da se za njihovo održavanje ne čini gotovo ništa, u stanju koje omogućuje donekle sigurno prometovanje s tamo uobičajenim malim i vrlo pokretnim kolima i planinskim konjima; osobito su postojeći, uz neke iznimke od drveta izrađeni mostovi i propusti najčešće u vratolomnom stanju tako da se radije prijeđe ili projaše kroz vodu, a samo hrabri pješaci se odvažu prijeći preko takvih mostova.
U blizini naselja prometuju tovarna kola u poljoprivredne svrhe u koja je upregnuto do 16 volova, s neokruglim drvenim kotačima na drvenim nepodmazanim osovinama stvarajući uistinu paklenu glazbu.
(…)
Gotovo potpuno neprohodne su takozvane kaldrme, putevi širine oko 4 stope popločani velikim kamenim kockama, izgrađeni na močvarnim mjestima i obično u kaotičnom stanju.
Spomenuti putevi štite Bosnu od uljeza bolje nego što bi to mogao kineski zid.
Turska vlada radi, kako je već spomenuto, vrlo malo za cestogradnju, a domorodac je previše indolentan da bi sam poduzeo čak i najmanji popravak. Samo s vremena na vrijeme, kada bosanski valija, koji se inače često mijenja, obilazi neki kraj, seljaci se stjeraju na prinudni rad kako bi putevi bili prohodni za ovog pašu.
(…)
Kuće su vrlo raštrkane, skrivene i općenito građene od lagane drvene konstrukcije, ozidane ciglama od gline ili često ispunjene pleterom od pruća. Pleter se popuni glinom. Prozori su mali i uvijek s drvenim rešetkama, koje su u prostorijama za žene vrlo guste i često tvore lijep dizajn. Prozori sa staklom su rijetki i papir zamjenjuje njegovo mjesto. Strmi nakošeni krovovi pokriveni su drvenom šindrom; dimnjaci su rijetki, dim nastoji izaći kroz pukotine u krovu. Karakteristično je da ni velika vojarna u gradu Banjaluci (usp. skicu na listu 3) nema dimnjake, pa je to možda jedan od razloga visoke stope smrtnosti tamošnjih vojnika. U suterenu su obično štale ili prostorije za poslugu itd. Odatle strme, opasne stepenice vode na kat za stanovanje i to najprije u prostrano predsoblje, koje gotovo uvijek završava prozračnom osmerokutnom verandom, divanhanom, i ljeti je omiljeno boravište ukućana. Sobe koje se nalaze s lijeve i desne strane predsoblja su male i niske, a stropovi, kojih ponekad i nedostaju, izrađeni su od drvenih ploča. Za grijanje postoje ili otvorena ognjišta ili često velike osmerokutne glinene peći, čije su bočne stjenke sastavljene od složenih komada pečenih, glinenih, šupljih polukugli. Zahodi su u zastrašujućem stanju za Europljane i često se nalaze izvan kuće iznad potoka. Jedini ukrasni namještaj u sobi sastoji se od više ili manje dragocjenog tepiha i tu i tamo umjetno izrezbarenog ormara.
(…)
Na ovom području više-manje vrijedi pravo jačega i svatko se mora zaštititi od ratoborne i drske rulje. Turska vlast i vojni red mogu se održati samo u dolinama. Dvanaestogodišnji dječaci nose pištolje za pojasom kao i stari, djeci se drveni pištolji i handžari daju kao igračke.
(…)
U pogledu prirodnih proizvoda, donja i središnja Bosna proizvode dovoljno žita da se izvozi u Hercegovinu i Savu. Poljoprivreda je pritom još uvijek na najprimitivnijoj razini. Tek vrlo mali dio ukupne površine je kultiviran, velike površine neprohodnog divljeg šipražja karakteriziraju bosanska polja. Postoje samo drveni plugovi izrađeni od jakih grana; vršidba se obavlja isključivo pomoću konja. Ambari su također u vrlo zapuštenom stanju. Sijeno i slama se skladište na otvorenom. Seljak (raja) je zahvaljujući svojoj ovisnosti o Turčinu koji je zemljoposjednik i ljenčaroš, što je moguće više trom i indolentan te obrađuje samo onoliko koliko mu treba za njegov na glad navikli želudac i davanja zemljoposjedniku. No, tlo je vrlo plodno i redovito ostaje neobrađeno godinu dana naizmjenično.
(…)
Od voća, posebice šljive, Bosna daje izvrstan proizvod, iako se o stablima ni najmanje ne brine. Inače, šljivovica koje seljaci prave od šljive za europska nepca je veliki izazov.
(…)
Peradi u Bosni ima u izobilju, a posvuda u dovoljnoj količini ima posebice purana (Indijanci), domaće peradi, pataka, rijetkih gusaka. Ova živina čini gotovo jedinu hranu za putnike, jer neutovljena ovčetina, koja se sastoji samo od loja, kože i nogu, nama Europljanima s obzirom na primitivni način pripreme ubrzo postane gadljiva. Nedugo nakon što smo došli u smještaj, prema lokalnom običaju su jadne kokoši alarmirane gađanjem i štapovima, a ubijeni plijen je napola skuhan u juhi, dok je druga polovica pripremljena kao pečenje.
Lov je potpuno besplatan. Budući da su Turci lijeni za lov, a također ne jedu zečeve i svinje jer su nečisti, ima dosta divljih svinja, jelena, srna, zečeva i lisica. Medvjedi, vukovi i risovi vrlo su česti u visokom gorju.
Planinski potoci sadrže, jer još nijedan Englez ribolovac nikada nije došao u ove krajeve, izvrsnu pastrvu kamenjarku i rakove u izobilju.
(…)
Karakter starovjerca muslimana je vrlo respektabilan. Neobična smirenost, koja je vjerojatno rezultat doktrine o predodređenosti, još uvijek je u potpunosti svojstvena ovom prirodno strastvenom narodu čak i u najopasnijim i najuzbudljivijim slučajevima, pokornost višoj volji, iskrenost, odanost, dobronamjernost i zahvalnost i danas karakteriziraju pravog bosanskog muslimana. U potpunom kontrastu je njegov suplemenik, koji je odgojen u kršćansko-pravoslavnoj vjeri i karakterizira ga lukavstvo, dvoličnost i laž. Samo u rijetkim slučajevima se kod slobodoumnog muslimana, kojeg je jednostrano okrznula europska kultura, javlja pohlepa i umišljenost u kombinaciji s njegovom prirodnom domišljatošću.
Prakticiranje muhamedanske religije sastoji se u krajnje savjesnom ispunjavanju propisanih dnevnih namaza i abdesta, također se propisi o obrezivanju, brijanju kose na glavi, kao i izuvanju obuće prilikom ulaska u džamiju ili prilikom ulaska u stambeni prostor i dalje točno provode od muslimana. Žene hodaju ulicom pokrivenih lica i žive pod strogim nadzorom u svojim haremima.
Muslimansko svećenstvo je vrlo utjecajno i čini formalnu državu u državi. U njegovim su rukama najveći kompleksi dobara i ono ima odlučujući glas u upravljanju zemljom. Malobrojne škole u zemlji su pod njegovim isključivim nadzorom. Kao i svugdje, nažalost, stoji na putu svim reformatorskim naporima.
Procese koji se događaju među domorocima rješavaju na najjednostavniji i istinski salomonski način muhamedanski suci, kadije ili okupljeno vijeće, medžlis, iako ponekad dolazi do potkupljivanja.
Ova korupcija je tim više razumljiva, jer svaki turski službenik može biti smijenjen s dužnosti u bilo koje vrijeme bez ikakvog razloga. Zapravo, postoji stalna smjena službenika i svaki od njih stoga želi što prije uspostaviti rezervni fond za tu mogućnost.
U Sarajevu se nalaze austrijski, njemački, ruski, francuski, engleski i talijanski konzulat, koji podanicima država koje zastupaju pruža snažnu zaštitu i nad njima vrši jurisdikciju.
Rimokatoličko stanovništvo općenito je cijenjeno u zemlji zbog svoje pravednosti i relativnog blagostanja, katolička crkva je carskim fermanom zaštićena od pretjeranog ugnjetavanja, a čak uživa poštovanje i od Turaka.
Grkokatolički podanici, koji se osobito među trgovcima ističu svojom vještinom varanja, manje su cijenjeni. Židovi su uglavnom iz Španjolske, rjeđe doseljenici iz Mađarske; u pogledu lukavstva ne mogu konkurirati tim pravoslavnim trgovcima; karakteristično je da se u Hercegovini i Albaniji gotovo ne može sresti Židova.
Još jedna doseljenička rasu su Cigani. Rasprostranjeni su po cijeloj zemlji, djelomice još uvijek vode nomadski život ili u nekim gradovima nastanjuju posebne kutove koji se čak i po prljavštini razlikuju od ostalih krajeva. Svi ih preziru i žive u vrlo primitivnim uvjetima. Za život zarađuju krađom, kovačkim zanatom, prosjačenjem i prostitucijom.
U blizini albanske granice kod Mitrovice također su neka čerkeska sela, koja se ističu ljepotom svojih mladih žena općenito.
Rođeni slavenski Bosanci dosljedno su snažni, lijepi i inteligentni ljudi; umjereni su i nezahtjevni, izuzetno okaljeni, poduzetni u određenim okolnostima; njihovo vladanje je ozbiljno i dostojanstveno, pri čemu se u potonjem smislu ne može previdjeti dobar primjer strogo pobožnih Turaka.
Okolnost koja umnogome sprječava razvoj ove provincije je svladavanje teških turskih slova. Za školstvo je malo učinjeno i najviše 2 % stanovništva je pohađalo školu.
Stoga ne čudi da su trgovina i obrt ograničeni na proizvodnju i korištenje neposrednih potreba i u najmanjim oblicima.
Porezi i davanja doduše su regulirani zakonom, a kako je kontrola gotovo nemoguća, zakupci ih nemilosrdno ubiru na potpuno proizvoljan način.
Javni promet ograničen je na odlaznu i dolaznu jahačku poštu jednom tjedno od Broda preko Sarajeva do Carigrad te iz Sarajeva u sjedišta važnijih pokrajinskih vlasti.
Uspostavljene su doduše brzojavne veze s austrijskom vojnom granicom, s Carigradom i Dalmacijom, ali se zbog zapuštenosti ne mogu koristiti kroz veliki dio godine, a službenici su nerijetko danima spriječeni zbog lovačkog užitka i haremskog sporta. Telegrafska tajnost ne postoji i često smo od poznanika mogli doznati sadržaj tek pristigle depeše, prije nego nam je uručena.
Inače, da se turska vlast sada brine da dovede red u stanje u ovoj zemlji, dokazuje i misija Dževda-efendije u Bosnu 1864. godine neposredno po nalogu sultana. Planirana poboljšanja su uglavnom sljedeća:
Jednakost svih pred zakonom bez razlike religije; utvrđivanje granica zemljišta; neovisniji položaj seljaka od zemljoposjednika i reguliranje davanja. Nadalje, disciplinirana je žandarmerija, razbijeno razbojstvo i ustanci, Crnogorci su protjerani kod Kolašina na selo i uređene su mjesne granice i pravo na ispašu; osnovane su i škole za kršćane u kojima su učili turski jezik, ali su nažalost vrlo slabo posjećene. Sada se prvi put pojavio slučaj u kojem je kažnjen musliman, čiju je krivnju dokazao kršćanin. Uostalom, ove reforme su više-manje samo na papiru.
Za doseljenike su donesene važne odredne koje su donekle teško provedive:
- Jamstvo osobe i vlasništva svakog podanika.
- Dozvola strancima za stjecanje posjeda.
Ne sumnjamo da bi bosanska željeznica, koja je privremeno gotovo propala, za kratko vrijeme otvorila ovu bogatu zemlju, čime bi se industrijalcu otvorilo bogato polje djelatnosti. Turisti i ljubitelji pitoresknih prirodnih ljepota uživali bi u posve novim čarima.
Nadajmo se da unatoč svemu ovome taj trenutak nije predaleko.
U sljedećem poglavlju bavit ćemo se tehničkim detaljima generalnog projekt bosanskih željeznica i nekim pustolovinama u provedbi našeg zadatka.
Preveo: Ivica Petrović
Iz knjige: Geiger und Lebret: Studien über Bosnien, die Herzegovina und die bosnischen Bahnen unter Beschreibung einiger genereller Tracirungs-Methoden, 1873.