guča gora

Guča Gora – Vlašić

Sljedećeg dana, 19. svibnja, napravio sam s gosp. dr. Franzom već odavno planiranu ekskurziju do sela Guča Gora, smještenoga na istočnom obronku planine Vlašić.

Usput sam naišao na mnoštvo procvalih biljaka, koje osam dana ranije, kada sam sa Zennarom prošao istim putem, još nisu bile procvale.

Obronak na kojem leži Guča Gora sastoji se od stijena od vapnenačkog sintera ili slatkovodnog vapnenca. Ispod njega se nalazi formacija mrkog ugljena. Potok, koji se s visine iz nje spušta, donosi mnoge komade tog ugljena.

U Gučoj Gori se nalaze vrlo zanimljivi slavenski grobovi iz kršćanskog srednjovjekovlja. To su djelomice veliki ležeći, pravokutni 6′ dugi, 3′ široki i 3′ visoki spomenici od kamena, djelomice uspravljeni stupovi visine 7′. Osim izblijedjelog natpisa, na njemu se nalazi reljefno izrađen križ s jedne strane, a s druge vodoravan polumjesec s vrhovima usmjerenima prema dolje koji okružuje zvijezdu. Dr. Franz dao je otvoriti neke od tih grobova, ali je naišao samo na kosti. Uostalom se ovdje pronađu stare kovanice, djelomice rimske, djelomice slavenske, u poljima i vrtovima.

U razgovor koji smo usput vodili doktor je umetnuo poneku napomenu karakterističnu za običaje zemlje. Tako je u Bosni vrlo popularno, i to posebice među muhamedancima, ukrasti djevojku kako bi je potom oženio. Primjer te vrste nam je već dao viteški starac Efendija beg u Gradačcu. Pristanak ljepotice je najčešće prisutan; međutim, ne prođe uvijek sve bez krvi te se često dogode smrtne borbe među rivalima. Tako su se tijekom moga boravka u Travniku u džamiji dogodila dva ubojstva, čiji je uzrok bio ovaj povod. Ubijeni su bili mladići između 16 i 20 godina, jedan je upucan, drugi pretučen; oba iz zasjede. Ljubavna udvaranja završe uvijek, čim njihov predmet stupi u brak, a nevjerojatne se ovdje u zemlji pripremaju zamke ženi.

Među vježbama oružjem bosanskih spahija rukovanje kopljem zauzima još uvijek visok položaj. Ovo oružje često se vidi u primjeni u manevrima neregularnih trupa. Tako mi je Erlewein pričao da je ovakve vježbe vidio kod paše u Tuzli. Prethodnik Ćamil-paše je u rukovanju tim oružjem bio posebice vješt i velik mu je užitak bio pogoditi jahače koji bi s tupim kopljem projurili na brzom konju. Ćamil-paša vježba još marljivije pucanje iz pištolja, vidio sam ga kako u popodnevnim satima s prozora svoje kuće gađa cilj udaljen više od 200 koraka. Koplje, međutim, nje slavensko, već oružje koje su uvezli Turci. Najvještiji u rukovanju njime su stanovnici Kurdistana, koji su njime u posljednjim ratovima nanijeli osjetne štete Turcima.

Među mladima ratničke igre postanu rano svakodnevnica i katkad se izvode s tolikom ozbiljnosti da dolazi do opasnih ranjavanja. Utrke na konjima na ravnom polju služe u Bosni za uveseljavanje odraslih kao u Engleskoj na teškom terenu.

Drugi uspon na Vlašić bio je 20. svibnja. U predivno jutro napustio sam u 4 sata Travnik s Nikolom i jednom čovjekom koji je trebao nositi moju veliku botaničku kutiju. Ovaj put sam se uspinjao na zapadnoj strani, preko sela Paklarevo, koje je udaljeno sat vremena od Travnika, tamo gdje se odvaja put za Banjaluku od onoga za Skoplje, smješteno postrance u širokom dolinskom ponoru u podnožju strmih obronaka Vlašića. Rub iznad Paklareva tvori plitko sedlo visoko otprilike 4800′; nekoliko stotina stopa ispod njega prestaju šume bjelogorice, dok se na strani prema dolini Lašve pojavljuje pojedinačno crnogorica, u zatvorenim šumama ali s onu stranu na sjevernoj strani, koja se pak zadržava u značajnom potezu pod vrhom. Na cijelom Vlašiću nema klekovine. Boué u svakom slučaju navodi prenisko visinu Vlašića s 4400′, jer bi se završetak regije bukve i pojava alpskog bilja morala pretpostaviti barem 1000′ niže, nego što se smije zaključiti prema analogijama između julijskih i dinarskih Alpa. U usporedbi s prethodnim i kasnije izvršenim istraživanjima susrećemo na Vlašiću sljedeće regionalne odnose.

  1. Odjel. Dominantno hrastovo šipražje, crni jasen, orijentalni grab. Njegova gornja granica je crni bor, otprilike 3000′.
  2. Odjel. Bukova šuma do granice bjelogorice; različite vrste javora. U ovom području ima trešanja, jabuka, krušaka, lipa.
  3. Odjel. Smrekova šuma na sjevernom obronku do 5000′, na južnom se ovo drvo samo pojedinačno vidi, gdje na gotovo okomitim stjenovitim padinama ima mjesta. Vrlo bogata i privlačna je flora ovih obronaka.
  4. Odjel. Alpsko bilje do vrha koji iznose oko 5500′, najčešće livadska flora.

Greben Vlašića bio je na ravnim mjestima snježno čist. Na visini od maksimalno 200′ ispod vrha nalazi se izvrstan izvor, po imenu Devečani; tu smo se zaustavili i ručali okruženi orlovima i alpskim čavkama (pyrrhocorax alpinus). Primjerak potonje sam ustrijelio s krajnje litice, koji je pao toliko duboko u okomiti ponor da je nosaču trebalo gotovo sat vremena da mi donese lovinu.

            Spustio sam se preko Orašca, sela na ravnom pravcu prema Travniku na donjem obronku planine. Postrani od ovog sela nalazi se lijep izvor okružen šupljim starim vrbama, Pašin bunar, kamo, kao u mjesto zabave u orijentalnom smislu, dolaze gradski uglednici pa čak i vezir. Susreo sam na povratku više takvih uglednika, među ostalima miralema, bimbašu i druge časnike višeg ranga, koji su ležali na tepisima u sjeni stabala pušeći svoj čibuk, europski odjeveni i bez uzbuđenja u duhovitom razgovoru. Budući da sam se zaustavio kako bih se osvježio na izvoru, bio sam počašćen pridružiti se društvu. Ponajprije ih je zanimala moja francuska dvocijevka koju je nosio Nikola, zatim sadržaj moje botaničke kutije i nisu se umorili s pitanjima. U njihove zabave ubraja se ovdje i gađanje meta. Njihova meta je ovdje kao i na drugim mjestima, gdje sam bio svjedok vježbanja, veliki kamen na nagnutoj površini brdske padine, okružena čistom zemljom. Raspršena grudva odaje mjesto udara zrna. Oni pucaju na velikim udaljenostima, svakako dalje od 200 koraka, čučeći na tlu i naslanjajući pušku (s izolučenim cijevima) na ukrižene štapove. Pogađaju tako slabo da je Nikoli bilo žao što nije mogao sudjelovati: usudio bi se pokazati im druge načine vještine pucanja. Kod njega doma puca se zrno u zrno te je i on sam već triput zaredom pogodio tako suptilan cilj.

            U 5 sati uvečer ponovno sam bio u svom stanu te sam do 3 sata noći radi na ulaganju 1212 uzoraka skupljenih biljaka.

Preveo Ivica Petrović / iz Otto Sendtner, Das Ausland.