Naš Savezna udruga u Novoj Austriji
Mnogima od nas bit će zasigurno zanimljivo saznati kada i pod kojim okolnostima se biciklizam pojavio u našim carskim zemljama.
Bilo je to u ljeto 1885., kada je Čermalušom, glavnom žilom kucavicom metropole Nove Austrije, projurio prvi biciklist na biciklu s visokim kotačem na nemalo čuđenje domaćega stanovništva, koje takvo što nije poznavalo ni iz priča, a kamoli vidjelo u stvarnosti.
Gospodin Theodor Suchy, svojedobno član biciklističkog kluba “Brünner R. C.”, dobro poznata osoba u sportskim krugovima, odvezao je tada turu od Brünna do Sarajeva, gdje se i nastanio. U sportskom pogledu neumoran, gospodin Suchy, koji je danas voditelj glavne agencije u Mostaru te u tamošnjem klubu obnaša dužnost rizničara, u razmjerno kratkom vremenu pridobio je znatan broj pristaša, tako da je već u ljeto 1887. pristupio osnivanju biciklističkog kluba “Sarajevo R. C.”. Tvrtka Broemer-Eimerhausen & Co. Istodobno je preuzela isporuku deset modernih bicikala; inače su se uglavnom koristili bickli s prednjim visokim kotačem.
Kontinuirane narudžbe bicikala potaknule su tvrtku da u Sarajevo pošalje svoga zastupnika, koji je za klub unajmio prikladno zemljište s dvjema manjim susjednim prostorijama za smještaj bicikala te ga uredio u dobar makadamski poligon.
Predsjedanje klubom preuzeo je izdavač „Bosanske pošte“, dr. Julius Makanec, pod čijim je energičnim sportskim upravljanjem klub procvjetao.
Nažalost, dr. Makanec je zbog zdravstvenih razloga morao prerano odstupiti, ali će uvijek ostati u najljepšoj uspomeni, jer ga je u naponu snage zadesila tragična sudbina u Arabiji, kamo se zaputio kao vodič bosanskih hodočasnika u Meku.
Sljedeći predsjednik, današnji Viši sudski savjetnik dr. Pölzl, također je zbog nesretne sudbine morao prerano odreći se sporta. Razlog je bio nesretni slučaj koji je dr. Pölzl doživio na putovanju željeznicom u Hrvatskoj. Naime, vlak u kojem se nalazio dr. Pölzl, kod Novske je zahvatio silovit ciklon koji ga je izbacio iz tračnica i daleko odbacio.
Opću popularnost toga čovjeka najbolje pokazuje Odluka sa sjednice od 22. kolovoza prošle godine, kojom je dr. Pölzl imenovan počasnim članom, uz dodjelu raskošnog počasnog pehara ukrašenog sportskim amblemima.
Njegovim nasljednikom imenovan je Viši sudski savjetnik Jos. Napadjewicz, oličenje istinskog sportaša, čovjek koji je svojim karakterom pridobio posvuda iskrene simpatije. Kada je preuzeo vodstvo kluba, članstvo se istupilo na šačicu vjernih; zahvaljujući neumornim nastojanjima novoga predsjednika kao i njegovoga tajnika g. C. Bundsmanna, klub je doživio neslućeni zamah, tako da je već u proljeće 1893. bio u mogućnost, ne samo unajmiti namjenske prostorije, nego također organizirati priredbe.
Budući da nepovoljna konfiguracija terena predstavlja prepreku razvoju natjecateljskog sporta, klub se ponajprije posvetio turama; njegovi su članovi već u više navrata dokazali svoju izdržljivosti. Tako su posljednjih godina gospoda Martin, Pölzl i Nikolić više puta vozili do Mostara i natrag; Olschowsky i Acs do Pljevalja; Napadjewicz i Martin do Jajca preko Bugojna; potonji također zajedno s R. von Scheuerom (A.t R. V. Graz) preko Zvornika, Brčkog, Gračanice i Doboja; Friedrich Wrkal preko Metkovića i St. Lajpcziga do Osijeka; naposljetku su i Bundsmann, Czimeg i Wrkal odvezli napornu turu preko Podromanije – Vlasenice – Zvornika – Doboja i natrag.
Prema zapisima kluba, iz inozemstva su u Novu Austriju došli sljedeći biciklisti na turu, pri čemu su gotovo svi odabrali rutu: Slavonski Brod – Doboj – Sarajevo – Mostar – Metković – (morskim putem) Trst:
1886. Theodor Suchy, Brünn; 1886. Rudolf R. von Scheuer, Graz; 1888. M. Kleinoscheg i E. Böhm, Graz; 1889. (srpanj) Heinz Kurz, Langenlois; 1890. (srpanj) Josip Adametz i L. Bittner, Beč; 1891. (srpanj) V. Scheuer, Wittek i Üblich, Graz; 1891. (rujan) Eugen Stevens s pratnjom, Amerika; 1893. Robert Seeger, Graz; 1893. E. Engelmann i Troll, Beč.
Popis zaista nije osobito dug za razdoblje od gotovo osam godina, no ipak su se smještajni i sigurnosni uvjeti u međuvremenu toliko poboljšali da se vožnja biciklom u okupirano područje danas nipošto više ne može smatrati rizičnim i opasnim pothvatom.
Odluče li se klupske kolege sljedeće sezone zaputiti tamo, naći će sposobne vodiče i savjetnike u gospodinu C. Bundsmannu, predstavniku Austrijsko-Ugarskog biciklističkog saveza te gospodinu Friedrichu Wrkalu, lokalnom povjereniku za biciklizam u Sarajevu.
Činjenica da su se domaći ljudi do sada suzdržavali od biciklizma uglavnom je posljedica njihovih strogih vjerskih uvjerenja, koja im ne dozvoljavaju nošenje bilo kakve odjeće osim tradicionalnih, širokih hlača; očigledno je da one nisu kompatibilne sa žbicama. Oni Turci koji su primjerice u Mostaru već odavno poklonici sporta, a u Sarajevu tek odnedavno, gotovo su potpuno emancipirani i sada od svoje orijentalne nošnje nose samo neizostavan fes.
Koliko je naš sport u posljednje vrijeme procvjetao na bosanskom tlu, dokazuje postojanje konzulata Opće unije biciklista (Allg. Radf.-Union) kao i bliska veza Sarajevskog biciklističkog kluba s domovinskim Savezom njemačkih biciklista Austro-Ugarske.
Stoga ne možemo a da ne poželimo našoj aktivnoj Saveznoj udruzi, Sarajevskom biciklističkom klubu, da pod čvrstim vodstvom svog voljenog predsjednika nastavi puštati bujno korijenje za napredak i poticanje našeg lijepog biciklističkog sporta u Novoj Austriji. Svako dobro!
Preveo: Ivica Petrović
Izvor: Radfahr-Sport. Organ für das gesammte Radfahrwesen. Beč, 15. 2. 1894., br. 4