Uređenost kupatila u Travniku uglavnom se gotovo ne razlikuje od poznatih orijentalnih kupatila (hamama).
U širokoj, nadsvođenoj galeriji u koju se ulazi izravno s ulice, uokolo na zidovima, okružene niskom ogradom, nalaze se lože odignute iznad poda 2 ili 3′ s ležaljkama ili madracima. U sredini dvorane hladna voda teče iz kamene česme iz mnogo cijevi. U takvoj loži se svlačite i vezujete svoju skinutu odjeću u platno koje vam daje posluga u kupalištu (hamamdžija), nakon što vas je taj sluga opasao oko kukova velikom, tamnosmeđom maramom koja seže do koljena.[1] Sada se s drvenim sandalama (nanule), koje sadrže dvije poprečne letve na đonu odignute jedan col, ulazi u manju, također zasvođenu prostoriju koja se grijana odozgor zagrijava na toplinu od 22°R. Tu se ispruži na ležaljku i puši lula. Pore na koži se otvaraju i počnete se znojiti. Nakon gotovo polusatnog boravka hamamdžija odvodi kupača u unutarnju prostoriju ispunjenu vodenim parama u kojoj je daleko veća, nesnošljiva temperatura. Tu se ispružite na dasku. Poseban sluga maser (tallak) započinje sada svoj rad time da cijelo tijelo pritišće i gnjavi golom rukom, zatim štipka kožu duž kralježnice, na koncu poteže ruke i noge, ručne i nožne prste. Sada stavlja ruku u malu vunenu vreću i, bez upotrebe vode, počinje trljati tijelo obilato se znojeći. Udaljava se te donosi posudu u kojoj su sapun, kozja dlaka (u Carigradu i drugim dijelovima Turske devina dlaka) te kugla od kozje dlake otprilike veličine šake. U tu posudu ulijeva toplu vodu koja se ovdje iz željeznih cijevi u zidu ulijeva u dva kamena bazena te pravi sapunicu miješanjem, čime cijelo tijelo utrlja pomoću četke, ne štedeći čak ni oči na koje sapun neugodno djeluje. Zatim zahvaća iz istog bazena toplu vodu i njome polije kupača. Nakon što mu je sada, bez da ga je posušio, umotao glavu suhom, vrućom krpom, a maramu koja je bila oko slabina zamijenio sa suhom dužom i jednu takvu poput ogrtča objesio preko ramena, napušta prostoriju i ulazi odmah, bez zadržavanja u umjereno zagrijanoj drugoj prostoriji, u hladno predsoblje, gdje se pruža na ležaljku pokrivajući se maramama kojima je umotan te ponovno puši svoju lulu. Ovim tretmanom sam se osjećao jako pogođen i trebalo je vremena da se vratim u podnošljivo stanje. U početku je hladnija temperatura bila osjetljiva, nakon koje sam malaksao u vrućini koja je otežavala disanje; međutim, tada je tijelo preplavila neka ugodna toplina koja je za posljedicu imala blagu transpiraciju. Za ovakvo kupanje se plaćalo otprilike 50 fr. C. M.
[1] Prema policijskom zakonu Sultana Sulejmana Veličanstvenog vlasnicima kupatila bilo je naloženo da se pobrinu da nevjernici prilikom kupanja ne budu umotani u ista platna koja su namijenjena muslimanima kao i da se ne smiju brijati istim vodama koje se koriste za druge.
preveo: Ivica Petrović iz putopis O. Sendtnera