Tek što stigosmo do naše kućice, uzjahasmo čelične konje i uz prilično ugodne zvuke i zviždaljku našega mostarskog vodiča Acsa, dobro poznatog brdskog vozača, krenusmo protiv vjetra prema vinskim podrumima gospode G. i R. Jelačića, udaljenima oko četiri kilometra od Blagaja na nevesinjskoj cesti između Blagaja i Mostara. Iako se cesta u početku blago spušta, protežući se dalje preko Mostarskog polja do Mostara te je upravo u idealnom stanju, snažna bura nam je ipak znatno zagorčala put.
Konačno ulazimo u dvorište vinskih podruma kod našeg dragog domaćina. Šef, gospodin Risto Jelačić, snažan, ljubazan Južni Slaven kao i njegov nećak, mlad, inteligentan gospodin, koji je završio vinogradarsku školu u Klosterneuburgu, a potom služio vojsku kao bosanski jednogodišnji dragovoljac, dočekali su nas na ulazu u društvu gospodina Pojmanna te smo se odmah uputili do obilato postavljenog stola u prešaonici. Ručak, ništa manje izvrsna vina, osobito odlična domaća sorta žilavka, svima su iznimno prijali. Dakako, ovo posebno gostoprimstvo morao sam nagraditi barem srdačnom zdravicom plemenitim darovateljima. Nije izostao ni srdačan odgovor gospodina Riste Jelačića, i to na hrvatskom jeziku, kao ni još nekoliko zdravica, od kojih posebno spominjem lijepu zdravicu predsjednika mostarskog biciklističkog kluba „Sokol“, gradskog inženjera. Nakon objeda nas je gospodin Jelačić proveo kroz dugački, podzemni vinski podrum, gdje smo se divili brojnu i veličini punih bačvi.
Na kraju su nas u dvorištu ovjekovječili naši fotografi te smo se srdačno pozdravili s domaćinima. Od Mostara smo udaljeni nepunih osam kilometara. Pun želudac i obilato uživanje u vinu potaknuli su nas da popijemo tursku kavu u hanu, udaljenom nepun kilometar od Jelačića, i to u pojačanoj dozi. Hanovi su u tim zemljama usamljene gostionice nalik našim gostionicama uz cestu s tom razlikom što se u mnogim hanovima obično ne može dobiti ništa drugo osim kave. Gospoda Pojmann i Schwarz ponovno su, naravno, iskoristila Jelačićevu kočiju i odvezli se kako bi nam osigurali smještaj. Nakon kave nastavili smo vožnju. Uskoro smo prošli pored velike državne vinogradarske postaje Gnojnice, koja obuhvaća 32 hektara zemljišta.
Prijevod: Ivica Petrović
Izvor: Club-Organ des Oesterreichischen Touring-Club, br. 12, 1903.